Otvorenje izložbe "Objekti konstruktivne destrukcije"

Otvorenje izložbe "Objekti konstruktivne destrukcije" Pauline Jazvić, Alema Korkuta i Kristiana Kožula održat će se u Francuskom paviljonu u srijedu 5. listopada u 19 sati.

Izložba je otvorena do 19. listopada, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati, ulaz je slobodan.

Pojmovi "konstruktivno" i "destruktivno" u svakodnevnoj se socijalno uvjetovanoj praksi s razlogom doživljavaju inkompatibilnim te uzajamno poništavajućim. Kad je o umjetničkom stvaralaštvu riječ takvo se, međutim, shvaćanje uvelike usložnjava, čak i relativizira, pa možebitnoj relaciji između spomenutih pojmova nužno valja pristupiti relativistički i nadasve fleksibilno U tom smislu nipošto nije pretjerano konstatirati kako stanoviti vidovi destruktivnosti odnosno svjesnih narušavanja konvencionalnih pravila i normativa unutar umjetničkog diskursa nerijetko mogu rezultirati novim i originalnim vrijednostima, za što, uostalom, postoje brojni primjeri, kako u prošlosti tako i u suvremenosti. Strategije konstruktivnog i destruktivnog djelovanja nalaze se, dakle, u svojevrsnom ambivalentnom odnosno dijalektičkom odnosu, baš kao što to, svaki na svoj način, sugeriraju ovom prigodom prezentirane skulpture/instalacije što ih je troje generacijski bliskih autora – Alem Korkut (r. 1970.), Paulina Jazvić (r. 1973.) i Kristian Kožul (r. 1975.) – realiziralo tijekom posljednjih nekoliko godina.

Skulptorske forme Alema Korkuta izvorno generiraju iz – promatrano čisto geometrijski - pravilno konstruiranih vizualnih premisa što ih umjetnik potom podvrgava različitim distorzijama, na taj način destruirajući njihove kompaktne i pravilne forme. Zahvaljujući svojim istanjenim, precizno izvedenim te u osnovi skeletno realiziranim tvarnim komponentama, skulpture toga autora na aktivan, transparentan i precizan način oblikuju svoje "unutarnje" i obližnje "vanjske" prostore, istodobno provocirajući utisak kako su organički otkloni od posve pravilnih geometrijskih formi tek privremene posljedice djelovanja neke posve nevidljive nam sile. 

Rad Pauline Jazvić u čisto formalno-vizualnom smislu ostavlja utisak konstruktivne odnosno konstruirane pravilnosti, ali njegova nedvojbena i nadasve dojmljiva destruktivnost proizlazi iz narativnih, ili možda preciznije rečeno, potencijalno narativnih komponenti. Obilje identičnih sjekira što se oštricama uperenim uvis pružaju duž stolnjakom prekrivene površine izdužena stola nužno asociraju na mogućnost samoposluživanja na način popularnih švedskih stolova, pri čemu bi se rezultat takve djelatnosti – osobito u stresovima, proturječjima i neizvjesnošću bremenitoj suvremenosti čega je autorica itekako svjesna – mogao izroditi i u nešto fatalno destruktivno. 

Skulpture/instalacije Kristiana Kožula svojim svjesno isprovociranim neodređenim asocijativnim arsenalom u rasponu od neobičnih sado-mazo rekvizita pa do nekih ekscentričnih vješalica za odjeću, ili pak samostojećih stalaka za svjetiljke, možda i sprava za vježbanje, unose svojevrsnu destrukciju u svijest potencijalnih recipijenata. One, dakako, nisu ništa od svega toga, pri čemu će njihova subverzivnost, baš kao i destruktivnost, proizlaziti iz kliznih, nestalnih i u stvarnosti nepostojećih namjenskih odrednica što balansiraju u međuprostoru između organskog i anorganskog odnosno biološkog i artificijelnog, iskazujući se u stanovitoj “kinky“, pa čak i pomalo perverznoj pojavnosti.

Formalno-kompozicijska (Korkut), sadržajno-narativna (Jazvić) i/ili asocijativno-simbolička (Kožul) destruktivnost izloženih radova predstavlja ujedno i njihove poetske generatore, pri čemu bi bilo kakva "konstruktivna" intervencija u na takav način postavljene vizualno-mentalne normative nužno djelovala destruktivno. Drugim riječima, troje prezentiranih autora u svojem recentnijem stvaralaštvu uspješno poseže za svojevrsnim "kroćenjem" destrukcije u svrhu realizacije radova što na konstruktivan i nadasve relevantan način korespondiraju sa socio-psihološkim kontekstom unutar kojega su realizirani. (Vanja Babić, kustos izložbe).