Rad "ŠAVOVI" na izložbi 100 godina MTČ-a: Čakovec nekoć 8 / 100 godina MTČ-a
Galerija Centra za kulturu Čakovec / četvrtak / 23. studeni 2023. / 19.00 sati / otvorenje izložbe
Po osmi put članovi Facebook grupe „Čakovčanke i Čakovčanci", ovoga puta pojačani s akademskom slikaricom iz Čakovca Ivanom Mrčela, izlažu fotografije iz svojih arhiva. Tema je jubilarna, 100 godina tvornice MTČ, osnovane 1923. godine kao dioničko društvo „Braća Graner".
Ivana Mrčela izlaže svoju instalaciju "Šavovi", inspiriranu radnicama u tekstilnoj industriji.
Ideja je nastala čitanjem knjige Ivane Biočine "Proizvedeno u Hrvatskoj" koja se bavi istraživanjem socijalne i ekonomske povijesti tekstilne industrije u Hrvatskoj. Nakon toga je slijedilo istraživanje cijele tematike iz različitih izvora. Od fotografija iz tvornica, priča radnica, izložbi posvećenih tekstilnim tvornicama, participativo kulturno-umjetničkih projekata koji su se bavili problematikom u tekstilnoj industriji. Posebno me dirnuo film iz 1966. Kreše Golika "od 3 do 22" koji je dokumentarni prikaz života radnice u tekstilnoj tvornici Pobjeda. Smilja Glavaš iz Sesveta je 22-godišnja tvornička radnica, udana i s malim djetetom. Protagonistica nas tijekom filma provodi kroz svoj ogoljeni beskrajni radni dan - ustaje u tri sata ujutro, a liježe tek u deset navečer. Dobili smo širu sliku društva i njegovih vrijednosti, a one su bile i ostale takve da deblji kraj najčešće izvuku upravo žene.
Struktura tvornica se mijenjala s ubrzanim tehnološkim razvojem te žene postaju najtraženiji zaposlenici. Podložne su teškom radu i spremne su sve podnijeti kako bi zadržale posao i prehranile obitelj. Nastavak razvoja tekstilne industrije odvio se upravo na njihovim leđima. Uz raznovrsne sudbine radnika iz tvornica pažnju su mi privukla lica žena radnica koje pričaju tolike priče.
Inspirirala sam se sa fotografijama iz tekstilnih tvornica na području Hrvatske (Dalmatinka, Vesna, Čateks, Nada Dimić, Kamensko,...). Nisam se zamarala vremenom kada su fotografije nastale, bitno mi je bilo izdvojiti ženske likove sa svih pronađenih fotografija i napraviti rad koristeći se sredstvima koje su one svaki dan koristile na svom radnom mjestu. Pomoću tkanine, konca i šivaće mašine "crtam" njihove cijele figure. Sve je u crno-bijeloj priči - poput starih fotografija. Figure su uvećane, svaka je visoka oko 2,30 metara i poput silueta su postavljene u galerijskom prostoru. Svaka figura stoji zasebno i priča neku svoju priču. Izvitoperenost svake figure govori o surovim uvjetima tog posla. One su sada gotov tekstilni proizvod postavljen u "izlog" sa pripadajućom etiketom sa svojim imenom.